M,
30.03.2007. u 18:13 | 0 Komentara | Print | # | ^SLOBODAN....
Da li znaš da rođen sam ja umoran
i da snage nisam nikad imao,
za borbu sa,
različitim ljudima ?!
Odavno znam da ljude mijenjat ne možeš
i ne trudim se jer sve je uzalud.
Borba ta,
sve više mene umara !
A ljudi uvijek ti na putu negdje stoje
i ne možeš se kraj njih provući
jer oni su tu,
mali moćni bogovi !
I svakog dana neko te od njih upita,
kolko točno sada ti u džepu imaš ?!
Novac je moć,
sa njime danas možeš sve !
A mi smo ti ljudi tako obični,
koji u životu bore se
za svaki drugi dan !
Ne prodajemo tijela svoja nikome
i još se uvijek čovjek zovem ja
JA SAM SLOBODAN !!!
Često mi kroz glavu briju misli crne.
Osjećam da tako dalje ne mogu,
umoran sam.
Želim neku promjenu !
Gledam djecu koja auta dobra voze
i vidim one koji jesti nemaju.
Mislim da to,
nimalo nije pravedno !
A kad poželiš nešto sam učiniti,
neki glas odnekud uvijek javi se:
''Ma kuda ćeš ti?!
Među svoje vrati se!''
Osjećam se zato manje vrijedan sad.
Isfrustriran nekim čudnim ljudima,
al' novac je moć
sa njime danas možeš sve!
A mi smo ti ljudi tako obični,
koji u životu bore se
za svaki drugi dan !
Ne prodajemo tijela svoja nikome
i još se uvijek čovjek zovem ja
JA SAM SLOBODAN !!!
SLOBODAN,
JA SAM SLOBODAN !!!
JA SAM SLOBODAN !!!
(ANTITODOR-slobodan)
Helouuu....
Zelim samo rec jednu stvar..da nisam bila u pravu sto se tice Maje.Prije sam pisala ono za nju zbog Klasana...a sad ju vise ne zelim vrijedat.Cula sam svasta za nju,sta ljudi seru...al ne treba sudit knjigu po koricama,tako ni covjeka iz vana.A ljudi su zlobni i uvijek seru po ljudima na koje su ljubomorni...ili nemaju pametnijeg posla osim bavit se tudjim zivotima.A i nisu sve plavuse glupe..ima i glupih brineta a i svih ostalih..............................SORRY.......................................
Sta me inspiriralo da joj se ispricam....pa eto cula sam nesto...mrzim kad netko laze,nesto izmislja...Daj ljudi bavite se svojim zivotima...sta se mijesate u tudje stvari!!!
DAJ SE PONOSI SVOJIM PRAVIM JA,DA NE GLUMIŠ NIKADA
I DA UVIJEK ZNAŠ ZAŠTO OVDJE SI,KOJIM PUTEM KRENUTI.
DANAS MOŽDA NEMAŠ NOVACA ZA NEKE STVARI IMATI,
ALI VJERUJ MI NEMOJ NIKADA SVOJE SNOVE PRODATI!
NE MORAŠ PRED NIKOME GLAVU DOLJE SPUŠTATI
TVOJ JE OBRAZ ČIST, NA TVOM PUTU SU
LJUDI ŽIVI OSTALI.I NE STIDI SE ŠTO
SI DRUKČIJI NEK BUDALE SMIJU SE,MOŽDA IPAK STOJI
ONA STVAR DA SI BOLJI BOJE SE.MOŽDA IPAK STOJI
ONA STVAR DA SU LJUDI KAO TI,DRUGIMA KO DEBILI
JER SU DRUKČIJI,ZATO GLAVU SADA PODIGNI MORAŠ
SNOVE SLIJEDITI JER KAD SNOVE SVOJE IZGUBIŠ
S NJIMA UMIREŠ I TI.......
(Antitodor-snovi)
Da,očito nisam vidjela dalje od svog nosa jer nisam vidjela sa kakvim sam dečkom bila.Bila sam previše zaljubljena i sljepa...ne kaže se bezveze da je ljubav sljepa.Sad znam kakav je....takvi se nikad ne mijenjaju,ali nije on loš kao osoba...!!!A tada je bio "jedini" kojeg sam voljela..eto,više nije!Neznam ko mi ovo piše,vjerojatno maja,pa pozdrav tebi i klasanu...
........
Ljudi, ta pokvarena i neiskrena stvorenja! Zašto to čine?? Zar je tako reško reć istinu??? Zar je lakše prešutit, ili još gore lagat??? Zar nitko ne shvaća kakve to posljedice ostavlja na druge ljude??? Hello!!!!!! I ja sam živo biće, sve šta trebam je iskrenost! To je sve šta trebam i sve šta tražim! Nikad nisam od ljudi ništa drugo očekivala... samo da budu iskreni... i da ne budu kukavice, da imaju snage priznat istinu kakva god ona bila! Možda se varam, možda je nekima lakše kad ne čuju istinu i kad im netko nešto prešuti, možda misle da će tako lakše preć preko nekih stvari... E PA JA NE!!! MENI NIJE LAKŠE! Nažalost, već sam s 17 godina naučila svoju životnu lekciju, a to jest da je život kratak, stvarno zaista pre kratak i da nikad neznam što mi sutra donosi... taj dan, taj jedan određeni dan sam ga zato odlučila živjeti punim plućima, ne osvrtajući se za nikim i ničim, ne razmišljajući o ničem, ne računajući na sutra... Taj dan sam odlučila biti slobodna... odlučila sam jednostavno provest svaki dan najbolje što mogu i neću nikom, NIKOM, dopustit da mi to pokvari, da mi oduzme i jedan jedini dan, i jedan, samo mali djelić slobode, NE! I ne želim ni trenutka u svom životu provodit s osobama koje su kukavice i koje su neiskrene, one jednostavno ne zaslužuju bit u mom životu, pa ni na sekundu, jer je život stvarno kratak, ne biste ni vjerovali koliko...
Odgovor na komentar od 6.3.2007.
Hm...ovo je jedino mogo napisat Klasan...pa da mu odgovorim...
Taj post je pisan 14.11.2006.-OD TAD JE PROŠLO VIŠE OD 4 MJESECA...
Jebiga tad mi je još bilo stalo,sad više nije i fakat ne kužim šta si sad našo odgovarat.Tu si jedino debilan ti koji možeš ovak nešt napisat :"premlada si ti još za takve osude...treba narast prvo!"....Godinu dana sam ti valjala....a i u 7 mjesecu ti nisam bila premlada??Kad si varao curu??Ti si dvoličan,užasno...Lago si meni,lažeš njoj..lago si svakoj curi i nikad se nećeš promijenit........Prvo pometi pred svojim vratima,a onda idi pred tuđa.I šta ti ja nedam da budeš sretan....nikad ti se nisam mješala u vezu.Ja sam sad sretna sa dečkom,ti si sretan sa majom..i super...SVI SRETNI!Čemu se više jedno drugome mješat u život i pravit se da smo si dobri,kad i ti i ja znamo da to nije tak...šta je bilo bilo je,sad je tak kak je...!!Uživaj i pozz....
eto toliko od mene!!
NINA
Sumnjati je gore nego znati... realnost ima granice, a mašta ne....
Danas sam shvatila da ti se život može u trenutku promijenit,nikad neznaš šta će se desiti za 5 minuta,za pola sata,za sat vremena....Treba uživat u svakom trenutku i živit kao da je svako sutra posljednje....Ne baš doslovno,ali ne treba tugovat...život uvijek ima i neku lijepu stranu.To što ja nisam sretna u ljubavi na ostalo se nemogu požalit,jer imam prijatelje koji su uvijek uz mene,imam obitelj koja me voli...nemam se zašto bunit...a sve ovo ostalo i nije tak važno....Neću se više opterečivat glupostima.Sad ću samo pokušat ostvarit svoje ciljeve...a i ako u nećem ne uspijem znat ću da sam barem pokušala.A ako ne pokušam mogu se samo kasnije zapitat: "šta bi bilo da je bilo"? Ako neću cijenit samu sebe,neće me ni drugi cijenit......
Vidim da su se dečki odlučili malo zajebavat sa mnom,a to mi fakat ne treba...Napokon mi se neki dečko nakon klasana počeo sviđat,jedino sam za njega osjećala nešto drugačije,nije mi bio kao svi drugi al čini se da je i to sve propalo...a možda i bolje.Rekao mi je da ćemo vidjet,da će vrijeme pokazat svoje...eh,kao što sam napisala i u jednom postu ispod,NE TREBA PUSTIT STVARI DA IDU SVOJIM TOKOM,TREBA UTJECAT NA NJIH......
VRIJEME...sporo prolazi
Nije mi jasno kako još uvijek...i nakon 6 mj...mogu osjećat nešto prema nekoj budali koja me više nezna ni pozdravit,eh ni to ne razumijem-to da mu sadašnja cura brani da pozdravi bivšu,e to je fakat debilno...ah ipak je ona plavuša;))!!Ali godina dana veze se ne može sam tak zaboraviti,ko da ništa nije bilo pa da mu je teško "bok" reć ....čudan je on...uopće ga više ne prepoznajem,nikad nije bio takav...možda ona čudno djeluje na njega(ipak smo zaključili da je plava,hehe!)
(ISPRIČAVAM SE ostalim plavušama ako sam ih ovim uvrijedila!)
U duši mi je bol, u srcu mi je led
što nikada otopiti se neće
na meni miris tvoj, kraj tebe bilo 'ko
tek iluzija ljubavi i sreće
Ti izdao si me i zaboravio si
koliko smo se nekad voljeli
Ne mogu godinama da te prebolim
bez duše tijelo dajem, nikog ne volim
u svima tražim te ja, tvoj dodir ili glas
nešto da me podsjeti na nas
U zagrljaju tvom naučila sam to
da biram one koji ludo vole
jer njima ide bol, a takve kao ti
tuđe suze nikada ne bole...
;( ŠMRC....
Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan.
NIJE VAŽNO, VOLI GA!
Ako činiš dobro, Pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima.
NIJE VAŽNO, ČINI DOBRO!
Ako ostvariš svoje ciljeve, Naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje.
NIJE VAŽNO, OSTVARUJ SVOJE CILJEVE!
Ono što si godinama stvarao u času bi moglo biti razrušeno.
NIJE VAŽNO, STVARAJ!
Svijetu daješ najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima.
NIJE VAŽNO, DAJ NAJBOLJE OD SEBE
...mislim da je ovo bilo dovoljno. eh, kad barem ne bi morali toliko patiti za tim šugavim dečkima!!!!!!!
NE TREBA PUSTIT STVARI DA IDU SVOJIM TOKOM...TREBA UTJECAT NA NJIH...
Kako ubiti ljubav?
Lako, samo to treba željeti.. Ono što je teško je željeti to.. Teško je željeti ubiti ljubav..
A kako ići dalje i ostaviti sve iza sebe ako još postoji nada.. Jer nada je ono što posljednje umire u čovjeku.. U svakom trenutku života, svakoj situaciji, uvijek se nečemu nadamo.. Ponekad se razočaramo, ponekad se razveselimo.. Ali nada je i dalje tu negdje..
Zašto se uvijek i iznova vraćamo nekim ljudima.. Iako znamo da nismo uspjeli, iako smo pokušali nekoliko puta?? Možda je sudbina u pitanju? (ispričavam se svima onima koji ne vjeruju u sudbinu, ja isto tako ne vjerujem u Boga..) Možda su neke stvari suđene i onda Sudbina shvati da se malo zajebala (jeb ga, nitko nije savršen..!!) i da je preuranila neke stvari koje se ipak na kraju trebaju desiti.. Možda nas tjera da naučimo nešto prije, kako bi uspjeli.. Ali nas svako toliko vrati da bi se prisjetili zašto to sve radimo.. Da se vratimo i ispravimo ono što je ona sjebala.. Možda ćemo uspijeti malo kasnije, možda ćemo patiti u međuvremenu i misliti kako treba odustati jer nema smisla, ali na kraju ipak ćemo uspjeti.. MORAMO!!
"Neke stvari u životu se ponavaljaju sa samo jednim razlogom, a taj je da naučiš ono što ne želiš naučiti.."
Možda zbilja ne želimo naučiti neke stvari.. Ali znači li to da ćemo stalno ponavljati neke stvari sve dok ne naučimo? Do kraja života?? Mislim da ne.. Smatram da neke stvari možda i ne trebamo naučiti..
Dakle da se vratimo na početak.. Ima li smisla ubijati ljubav? Hmmm.. Rekla bi da nema.. Ili ja ne želim ubijati ljubav.. Pa makar ona bila i bolna.. I ne želim naučiti da nema više smisla pokušavati.. Jer dok ja želim pokušavati znači da mislim da će me to usrećiti.. A ako mislim da će me netko ili nešto usrećiti onda neću odustati.. Možda se samo pritajiti neko vrijeme dok i taj netko ne shvati neke stvari..
Voljela bi da mogu vratiti vrijeme i ispraviti neke stvari koje sam učinila.. Nisam razmišljala.. Nisam mislila da ću povrijediti sebe i druge.. Da ćemo svi patiti na kraju, a sve zbog krivih i nepromišljenih odluka.. Ili je možda ipak tako trebalo biti.. Da bi neke stvari uspjele ponekad druge moraju propasti..
Ponekad ljubav nije dovoljna da bi neki odnos uspio.. Ponekad riječi nisu dovoljne.. Ponekad je potrebno i više od toga.. Puno truda i muke, puno suza i patnje, i tek ćemo onda znati cjeniti ono što imamo..
Ali zapamtite
AKO NEŠTO DOVOLJNO JAKO ŽELITE, I ČITAV SVIJET ĆE SE UROTITI KAKO BISTE TO I DOBILI!!
I još nešto, ako se želite vraćati, vraćajte se.. Nijedan povratak nije bio uzaludan.. Ako nešto želite potrudite se, jer nitko se neće truditi umjesto vas.. Treba se boriti za ono što želimo, zato je pobjeda tako slatka =) Nije svaki trud uzaludan...
MISLIŠ,BILO BI KAO PRIJE...
Rjec u grlu stane,
kad mi proslost po nekome vrati se na rame,
kada netko te spomene,
nezna,u otvorenu ranu dodirne..
Cini mi se zauvjek cu ostati sama,
u tugu ziva zakopana,
jer sve sto sam osjecala nestalo je s nama...
Pa voljeti neznam ispočetka,
nekom se davati bez izuzetka..
Bol u oku ispliva,
kad netko isto ime doziva,
kao na strasnom sudu da me priziva..
Cini mi se nijedan put ne vodi od tebe nego k tebi,
i da izlaza iz sjecanja nema
mogu samo lagati samoj sebi..
Mozes slobodno ici..
tebe val tuge nece stici,
niti bol zapljusnuti..
Mozes slobodno dalje,
Bog na moja ledja za nas bol salje,
ti si slobodan..
Samo racunaj na mene,
kad zatreba ti rame za plakanje,
jer znam stic ce te kajanje..
Kada shavatis da bez mene ne ide,
da svi drugi ti na sreci zavide,
a da si tuzan nepoznaju te i ne vide..
Mozes svojim putem,
sa nadom u bolje pod kaputom,
racunaj na mene
kad te bol dostigne...
Mislis,bilo bi kao prije,
sjaj u oku i miris proljeca,
mislis "ona bi bila ista.."
Mislis,jednom je bila bol pa prosla..
nije ostavila tragove..
ne vidis praznu tamu kad te pogledam,
ne osjetis hladnu jezu kad me dodirnes..
ne cujes u boji moga glasa bol..
A ja to sve predugo osjecam.
Mislis,moci ces vratiti vrjeme,
zakopati ranu koju si stvorio..
Mislis da mozes,
a vidis da je uzalud...
NAPOKON...
Evo nakon dugo vremena(nakon fešte 3.6...hehe) da počnem opet nešt pisat...vidim da mi je Marinica odsutna potpuno,zauzeta nekim drugim..hm..stvarima;))
Tamo gdje ljubav počinje
SJETI LI TE DAH LJETA,PJESME UZ GITARU,
KAD SE DJECA LJUBE I MIRIŠE NA TRAVU...
JOŠ SAMO BROJ OVOG KRAJA,GUŽVA
NAM JE POZNATA,BEZKRAJNA ZEZANJA I
PARTIJE POKERA.SVE SAM IGRE ODIGRAO
ODKADA SI OTIŠLA,VRH I DNO DOTAKAO
NA MILIJON NAČINA.PAMTIM SMIJEH,TVOJE SUZE
SVAKA RIJEČ ZAKLETVA,NIKO NEZNA KAKO PEČE
I LEDI DOK NE PROBA...
ZAPJEVAJ NAŠU PJESMU,MENI I TEBI RIJEČI POZNATE
ČEKAM TE NA STAROM MJESTU TAMO GDJE LJUBAV
POČINJE...
ZAPJEVAJ NAŠU PJESMU,MENI I TEBI RIJEČI POZNATE
ČEKAM TE NA STAROM MJESTU TAMO GDJE LJUBAV
POČINJE...
SJETI LI TE MIRIS ZIME,OČAJA BEZ SNIJEGA JANUAR,
KAD SE MAGLE SIVE SPUSTE I SVAKI DAN JE UMORAN.
KIŠNO JUTRO JOŠ MI BROJI KORAKE,KAD RIJETKE PTICE
I ČISTAČI ULICE ZAGRLE,SVE SAM CESTE PROŠAO
ODKADA SI OTIŠLA,MALO SUNCA SAČUVAO NA DNU STAROG
KOFERA....
Posvećeno dečku koji će uvijek imat posebno mjesto u mom srcu...
Upoznala sam te 25.6.2005. u subotu kada sam došla u Kutinu.Bila sam vani sa
Robertom,napile smo
se,ležale ispred sportske i došli ste ti,zlajo i purex.Tada mi je bilo svejedno jer
mi je toga
ljeta namjera bila da uživam solo i da se samo zajebavam.Ali očito se ljubav desi
onda kad
najmanje očekuješ...Sljedeći dan smo te srele sjedio si u parkiću na klupici.Ja sam
ti
pružila ruku,a ti si rekao:Ja sam Mario,a mi se već znamo od sinoć!Tog se baš i
nisam
sjećala:-).U utorak smo se vidjeli na bazu i vozio si nas doma.Tada sam te već počela
nekak
drugačije gledat,ali sam mislila da nemam baš nikakve šanse kod tebe pa se nisam ni
trudila da
ti pokažem da mi se sviđaš.Dan kasnije išla sam sa Dunjom na bazen,sjele smo kod vas
i
zajebavale se.Dunja mi je ispričala da si joj bivši,da si ful ok dečko.I onda sam ja
uzela iz
njezinog moba tvoj broj.Nisam ti htjela poslat poruku,ali za svaki slučaj:-)...U
subotu sam išla
van sa bratićima i Kovačićima jer je Roberta otišla u banovu sa svojim dragim.Sjeli
smo u
separe gore u miniju i došli ste ti i Pureta kod nas.Denis je sjedio do mene i pitao
me je da li
bi bila sa tobom.Ja sam se na to samo nasmijala i nisam ništa htjela reć.To mi je
bilo nešto
nemoguće...i onda ti je Denis nešta šapnuo,zamjenili ste mjesta i ti si me pitao da
li bi
htjela malo prošetat sa tobom.Kako sam mogla odbit tak zgodnog dečka i normalno da
sam rekla
DA!Otišli smo van ispred spotrske,ja sam te pitala da odemo iza,ali tebi je bilo
svejedno.Tada si
me prvi put poljubio,bilo je to...mmmm predobro.Još se sjećam tog prvog poljupca.Bilo
je hladno
pa si me zagrlio,kad sam osjetila tvoj miris kroz mene su prošli trnci.Tražio si me
broj,ja sam
tvoj već imala;),nismo bili dugo vani,krenuli smo natrag u mini primio si me za ruku
i ušli smo
unutra.Nisam mogla vjerovat,ja sam mislila da ćemo otić iza sportske,zbarit se,svako
se vratit
svojim putem i ko da ništa nije bilo,stvarno si me iznenadio.Kasnije si me opet pitao
da odemo
malo sami negdje,ali sam ti rekla da moram doma.Tog se dobro sjećam jer sam malo
lagala;),bila sam
izvan sebe i samo sam htjela ići doma u svoj krevet.Ujutro si mi poslao poruku da ti
je sinoć
bilo baš lijepo,zašto ti se nisam javila.Opet si me totalno iznenadio,nisam mislila
da ćeš
me se sjetit jer si noć prije bio pijan i napušen pa sam mislila da me se nećeš ni
sjećat,a kud još poslat poruku.Navećer smo se sreli vani,odvezo si nas do doma i
ostali smo
kod Roberte na terasi,kad su se svi maknuli mogli smo malo uživat;).Onda si otišao
doma i rekao
mi da ćeš mi se javit.Ponedjeljka se baš i ne sjećam ali znam da si u utorak došao
kod
Kovačića i da smo od 22 h do 2 h ujutro pričali vani,zajebavali se,smijali
se,ljubili,bila je
to predivna noć.Te trenutke ću pamtit cijeli svoj život,ti si nešto posebno što mi
se
dogodilo.Svaki dan smo bili skupa,nerazdvojni...uživali smo svaki dan sve više i
više.Sve je
to polako počelo ličit više na hodanje nego samo na barenje...i tako je i ostalo do
danas.Jednom kad smo bili vani i kad te neka cura pitala šta sam ti ja rekao si joj
da sam ti
cura,nemožeš ni zamislit koliko sam tada bila sretna.U tebe sam se zaljubila odmah
prvog
dana,totalno si me očarao,imaš ono nešto posebno,neznam kako bi to opisala,ali ne bi
te
mijenjala za ništa na svijetu.Sjećam se jedne nedjelje,to je bilo par dana prije nego
šta sam
ja trebala ići u Pulu.Ti i ivica ste mi se nešto smijali i ja sam se pokupila i
otišla i vidio
si da sam se naljutila jer sam bila totalno u kurcu i nisu mi još trebala vaša
ismijavanja,a i
sam znaš koliko to tebi smeta.Došao si ispred moje kuće ja sam izašla van,nikad neću
zaboravit tvoj izraz lica,bio si totalno nekak tužan.Stala sam ispred tebe i onda si
me
zagrlio.Počela sam plakat....znaš ti kolike sam ja noći proplakala zbog tebe.Ne kaže
se
bezveze da je prva ljubav nešto posebno,nešto šta se nikad ne zaboravlja.Trebalo mi
je puno
više nego tebi da ti prvi put kažem da te volim.Tebi sam dopuštala baš sve,znaš
već.....Tih 2 tj šta
smo bili
zajedno zavoljela sam te više od ićega na ovom svijetu i nisam željela da nas itko
ili išta
rastavi pa ni jebenih 300 km.U Puli sam bila 3 tj i to su bili najteži dani u mom
životu,jedva
sam čekala da te ponovo vidim, da te zagrlim i poljubim.Svaku većer sam plakala.Bilo
mi je jako
teško,ali si bio uz mene i preživjeli smo i to nekako.Kad smo se ponovo vidjeli bilo
je
prekrasno,svaki trenutak sa tobom je nešto prekrasno.No došao je kraj ljetnih
praznika,ti si
išao na maturalac a ja sam morala natrag u Pulu.Ne želim se ni prisjećat tih
dana,znala sam da
te neću vidjet skoro 3 mj,mislila sam da nema šanse da to izdržimo.No ipak smo
izdržali sve
do 16.11. kada si me ostavio.Te se srijede jako dobro sijećam.Dunja je imala rođendan
i to me je
još dodatno izbediralo što si me ostavio baš na njezin rođendan.Samo tako bezveze ti
je
puklo i ostavio si me,još ni dan danas nisam saznala pravi razlog...cijelu noć nisam
spavala,do
4 ujutro sam plakala,nisam se mogla smirit.Htjela sam da je to samo ružan san i da se
probudim iz
njega,ali nažalost sve je to bila stvarnost.....Mjesec dana sam bila u komi,slala sam
ti stalno
poruke iako sam znala da ne bi smjela,ali nisam mogla da ti se ne javim.Priznao si mi
da me voliš
još uvijek i tek tada mi nije bilo jasno zašto si me ostavio.U tih mjesec dana nisam
bila sa
nikim,iako sam mogla,nisam imala snage.Željela sam te bilo kako zaboravit,ali nije
išlo.Napila
sam se na jednoj fešti,skoro zabrijala sa nekim dečkom,ali sam počela plakat i vidio
je da
ništa od toga,bio mi je na kraju samo rame za plakanje.Eto to je jedan od trenutaka
kada mi je
bilo žao što sam te upoznala i zavoljela...Došla sam za zimske praznike u Kutinu.Kada
smo se
prvi dan vidjeli to je bilo skroz prijateljski,samo smo si pružili ruku.Totalno je
bilo
čudno.Stajali smo na ulici,bilo je jako hladno i poljubio si me,trebalo nam je malo
više vremena
da se poljubimo nakon prekida ali si ti ipak napravio prvi korak i napokon se sve
vratilo na
staro:).Pitao si me da li bi opet htjela bit sa tobom,rekla sam da ali sa namjerom da
ti vratim ono
šta si ti meni napravio,kad si me ostavio.Na kraju je došla nova godina i bilo mi je
pre dobro
sa tobom,nisam te htjela ostavit iako si me jako povrijedio ali nisam htjela,previše
sam te
voljela.Nikad te nisam prevarila do 11.2.-Marininog ročkasa.Eh ni sama neznam šta mi
je bilo,ali
sam se napila ko krava,nisam znala za sebe.To je iskoristio Bačić i eto.Ja se ne
sjećam baš
svega,iako bi ti lagala da ti kažem da se baš ničeg ne sjećam,znam kad me
nagovarao,ali
nisam htjela...kako je na kraju došlo do toga eh to zbilja neznam,jednostavno morat
ćeš mi
vjerovat drugačije neznam kako da ti dokažem pravu istinu.Marina mi je tek ujutro
rekla da sam
ja bila sa Bačićem,odmah sam ti rekla iako ni sama nisam znala šta je u tome svemu
istina.Nisi
prekinuo sa mnom iako sam te iznevjerila i prekršila obećanje.Znam da sam ti uvijek
govorila da
te nikad neću prevarit,da mi možeš vjerovat,ali eto na kraju se desilo.Vjeruj mi meni
je
najviše žao zbog toga,sve bi dala da mogu vratit vrijeme i promjenit neke stvari.I
znam da mi od
tada uopće ne vjeruješ iako bi možda i htio,ali teško je da ćeš ikad moći.Za uskrsne
praznike sam bila u kutini i ispunila sam svoje obećanje...Taj četvrtak bio
je
predivan.Ti si tako dobar i nježan,bilo mi je prelijepo.Već sam ti zahvalila za sve
što si
učinio za mene,i opet ću jer sam sretna što imam ovakvog dečka.Ti si moj anđeo,VOLIM
TE!!Kad god mi je bilo teško bio si uz mene,uvijek si me znao utješiti.Danas kad
razmišljam da
li si ti meni postao samo navika i kad se sjetim šta sam sve proživjela sa
tobom,neznam baš da
to može preči u naviku,jer te svaki dan volim sve više....i šta god se desilo nikad te neću prestat voljeti,u to budi
siguran!!Trenutno nam
veza nije baš sjajna,valjda će se to popravit...Jednostavno neznam šta da napravim
jer šta
god napravim je krivo i neznam više kako promijenit ovu situaciju.Još je teže ovako
na
daljinu...ali izdržali smo 11 mj,nećemo valjda dopustit da nas sad neka glupost
razdvoji.
VOLIM TE...
Neznam zašto smo
prekinuli...na početku sam bila sretna jer sam bila u kurcu,nisam više znala kako da
vratim sve
na staro.Sve šta si mi govorio bilo je u nekakvim šiframa,pola toga nisam
kužila.Ljubav čine
dvije osobe,a kad toga više nema i kad se oboje ne trude onda je nemoguće,shvatila
sam to u
nedjelju jer više nisam mogla izdržat,volim te a opet sam se osjećala ko budala koja
ti stalno
izjavljuje ljubav a ti ju ne šljiviš ni 2% i samo govoriš AHA,za sve.Koliko sam bila
sljepa to
tek sada vidim.Mogla sam te ko i uvijek molit da ostanemo skupa,ali ovaj put sam
rekla da
neću.Sjećam se svakog trenutka provedenog sa tobom,svakog našeg
poljupca,rastanka,svega što
smo doživjeli u ovih 11 mj iako nismo mogli svaki dan bit skupa.Koliko mi je stalo do
tebe to
nikad nećeš znat,a neznam koliko je tebi bilo stalo kad si samo tako sve zaboravio
ili se
jednostavno praviš da ti više nije stalo,ni to ne razumijem...kako god,da si me
povrijedio jesi
i to jako,voljela sam te više od ičega,naš odnos je bio poseban...nešto što nema
svatko,grozno zvuči da jedna šesnaestogodišnja cura to kaže no zamislit da si mi ti
zadnji
dečko u životu,to mi uopče nije bio problem,jer sam s tobom imala sve ono što mi je
potrebno,bolesno je,znam,zato to nikad i nisam spominjala.A pogotovo znam jer bi me
tvoj komentar na
to još više zabolio,jer znam kak si ti razmišljao o našoj vezi i nikad to nisi
shvaćao kao
nešt ozbiljno.To je moj pogled na sve to,ali znam da nisam u pravu za baš
sve,svjesna sam toga,sve preuveličavam jer sam povrijeđena i ne želim da me netko
opet
povrijedi,al ipak znam da ima još nade za nas,moraš priznat da nam nije bilo
loše.Nakon
prekida si me još više zbunio,malo bi htio da bude opet nešto između nas,malo ne
bi...još
kad si mi rekao da sam ti ja predmet u životu,ma molim te,nisam ničiji predmet i neću
nikome
dozvolit da se tako ponaša prema meni.Odluči se šta želiš u životu,makar tebi to
nikad
nije bio problem,uvijek si bio odlučan.Zašto ti nisam rekla da sam bila sa igorom i
edvinom samo
zato da te zaboravim,možda zato što bi se to činilo nekak očajno,šta ne?Nisam ti
htjela
pokazat koliko sam povrijeđena,koliko patim.Neznam zašto misliš da je to bilo iz osvete,Nije,jer da je bilo
potrudila bi se
da to saznaš od nekog drugog,ali nije mi bilo do osvete,nego da te
zaboravim,šta želiš da ti još kažem,šta da još napravim da shvatiš koliko te
volim???Želim samo znat kako stvari stoje s tvoje strane...do kad ćeš me držat u
neizvjesnosti???Ja dobro znam kako boli izgubit nekog koga voliš,nije mi život
bajka,znam nije
ni tebi,barem smo se mi kužili.Nemoj dozvolit da nešto izgubiš dok to možeš
imat,kasnije
će ti bit žao,a život je pokvaren,uvijek te dirne tamo gdje najviše boli i ne pita
boli li
ili ne.Da si baš sve zaboravio znam da nisi i sad mi je lakše živjet sa utjehom da me
bar malo
još voliš,a i život ide dalje...i dalje...i dalje bez obzira koliko boli i vrijeme
liječi
sve rane...
Eh kako bi voljela da samo još jednom na trenutak osjetim tvoju ljubav,kako nam je
bilo lijepo.
Duboko vjeruj u ono što želiš i zapamti:izgubljeno je samo dio onog čega smo se
odrekli.U
životu poželi samo jedno:da ne izgubiš voljeno i da ne voliš izgubljeno.
FEŠTA-3.6.2006.
Slika mislim da nema,a nekima i bolje
Bilo je dobro,može se reć super,barem meni...hehe...pitam se zašto
SANTOS
10.06.2006. u 17:45 |
0 Komentara |
Print |
# |
^
BOOOOOOOOOOOOOOOOOOK
Vidimo da nema komentara pa se nećemo trudit ni pisat postove!!Možda nakon ljeta poćnemo pisat opet,ali do početka škole više ništa.Možda samo malo izvješće o suboti i koja slikica,da sa nećim zanimljivim zatvorimo blog=o)!!
27.5.2006.-PETAK-
Meni treba netko da me čvrsto zagrli,netko jak i nježan u ljubavi.
Sve dala bi mu ja,al tebi nikada jer ljubav mora bit čarolija.
ŠTO JE JEDNA NOĆ S NEKIM KAO TI,TO SE ŠATROM ZOVE
LJUBAV ALI NEMA VEZE S TIM.NEĆU BITI LIK IZ TVOJE PROŠLOSTI
REĆI ĆU TI NE JA BEZ MILOSTI.
Tek je ponoć noć je mlada imaš vremena,ovaj grad je prepun
svačega,meni treba vruči dodir da me zagrije i da umrem ja za
njega i on za mene....
Jućer je vani bilo odlično,ispravila sam zadnju jedinicu pa sam imala razloga nazdravit!!Mislili smo se okupat,ali meni se čini da je more još nekak hladno...
Naša je ljubav stvarno neviđeni slučaj,ne pitaj kako,zašto,kad ni gdje.
Zatvori vrata dobro ih zaključaj neka nas niko ovdje noćas ne nađe.
Prava je prilika računam na tebe granice ne postoje.
NIŠTA ILI SVE SA MNOM TAKO JE SAD ILI NIKADA.NIŠTA ILI SVE TRAŽIM
OD TEBE DAJ ŠTO MI PRIPADA.Ne vjerujem ljudima da loš si kako kažu meni ćeš biti jako dobar,ne bojim se.Kada smo zajedno kontrolu gubimo granice ne postoje.....
JEDNOM KAD OTVORIŠ SVOJ ALBUM SJEĆANJA
I TIHO OTPLOVIŠ RIJEKOM VREMENA
KROZ GODINE DO NAS BUDI ISKREN I PRIZNAJ
DA JE GRIJEH BIO I MOJ I TVOJ JER,RUKU NA SRCE,
BILI SMO PREMLADI I NISMO ZNALI DA TO ŠTO
GUBIMO NEĆEMO PRONAĆI VIŠE NIKADA!!
MALO JE LJUBAVI KO ŠTO SMO BILI MI
RIJETKO SE DOTAKNU ISTI SVIJETOVI
I DRUGI VOLE SE AL KAO JA I TI TAKO SE
NIKO NIKAD NEĆE VOLJETI.
Klas volim te...
BYE,BYE SCHOOL!!!!!!
NEEEE.....odu naši maturanti!!Mi bi da nam ostanu još malo,samo malo
hehe!!
Pošto se GLAVNA UREDNICA seli imamo 3.6. feštu
......detaljnije izvješće za 10 dana
POZDRAV OD KAVA GIRL I GLAVNE UREDNICE
BYE,BYE SCHOOL
HELOUUUUU
--d-- možemo znat tko si ti???
25.04.2006. u 21:08 | 1 Komentara | Print | # | ^NEMA NAS DUGO!!!
Evo da počnemo pisat nešto...
Kad završi škola zatvorit ćemo blog,uživajte još sa nama dok možete
UŽIVAJTE!!!!
cmox!!
POZDRAV SVIM NAŠIM OBOŽAVATELJIMA;-) hehe
I NE PROĐE DAN....
Ako će ti biti lakše idi i ne čekaj
da se snijeg sa krova otopi.
Nikad nisam htjela da se vidi
koliko boli što me više ne voliš.
Možda nisam uvijek znala granicu
u ljubavi,znam da nisam uvijek sve
razumjela al nisi ni ti!
I NE PROĐE DAN DA NE MISLIM
NA TE DUŠO JA I NE PROĐE NOĆ
DA NE PLAČEM ZBOG TEBE I NIJE
ME SRAM ŠTO GOVORI CIJELA ULICA
JA SAM TEBI DALA ZADNJI DIO SEBE!!
...NAŠA VEĆER...
Mislim da ne trebam misliti na tebe a to ni ne želim, ponekad mi jednostavno želiš šetati mislima...često mislim na onaj najnoviji dan u godini koji smo proveli pričajući o važnim i nevažnim stvarima. Još uvijek se sjećam tvojih riječi još uvijek osjetim tvoje usne na mojim. Tvoji čvrsti zagrljaji bili su kao da me nikada nećeš pustiti, tako snažni a ipak tako nježni... Tu večer plakali smo, bojali se i smijali. Sve se činilo tako lakim. Svaka crna misao izblijedjela je, svaki problem uz tebe se činio izazovom. Bila je to večer mojih najljepših osjećaja moje neizmjerne sreće. Tvoj pogled govorio je sve, i ti si bio sretan. Možda ne kao ja, ali bio si. Alkohol je iz nas iznio najiskrenije osjećaje. Izvukao je ono što smo se bojali reći bistre glave.... ta noć je bila savršena.Bilo je to ono što godinama čekala sam. Napokon je sve bilo nevažno jer ti si bio tu. Mješavina najdivnijih i najiskrenijih i najdubljih i najčišćih osjećaja osjetila se među nama. Sati i sati koje proveli smo zajedno činili su se kao samo jedan prelijepi san, koji kao da je trajao sekundu......
NIŠTA OD NAS...hehe
evo nismo dugo ništa pisale...sad se samo javljamo!!Da smo dobro,uživamo dok možemo=o)!!
Ljute smo
šmrc :'-(...mi smo ->
ZATVARAMO BLOG!!Nemamo šta pisat a ne dobivamo komentare
DOVIĐENJA
Došli smo vrlo ponosni u Lepoglavu
Kada smo vidjeli neke ljude valjali smo se od smijeha
Izljubili dobre nam znance
I bili pomalo zbunjeni
Pa smo se samo smješkali
I klimali glavom gore i dolje
i lijevo i desno
Ostali smo zaprepašteni kada smo vidjeli s kim spavamo
Nismo mogli vjerovat svojim očima
Htjeli smo ih ubiti
I bili smo jako ljuti na njih
Jer nam nisu dali spavati,a mi smo bili mrtvi umorni
Zato smo otišli u kafić trošit pare
Došavši tamo Tity je i dalje lupala glavom o zid 
od bjesnoće
Kad smo došli natrag u spavaonice htjele smo oprat zube
ali su vrata bila zaključana pa su nam se rugali
A mi smo samo zakolutali očima
i vratile se u kafić nazdravit
Tamo smo sjedili i pili sa nekim dečkima koji su pušili cigare
Bilo nam je OK
Do sljedeće priće pozdrav
Lijeni dani nakon Lepoglave
Ne brinite se ljudi, nismo bile u zatvoru, nego smo ga imale =O))) buhuhahaha
I zato ovaj post ovaj put pišemo u duetu ili kako bi na klizaljkama rekli u paru... Kao što možete vidjeti nije nam baš dobro... hmmmm da.....
Mogli bismo vam nešto reći o Lepoglavi... Grad je kao svaki 1000.... Stanovnici kao svaki 5. iznimke su Vanja i Tina Nemojte misliti da smo nastrane... Nama kao nama je bilo dobro, možda malo hladno i s previše snijega, ali... Zato smo stigle među prvih 20 =OP s time što vam nećemo reći koliko je ekipa bilo... Ni naš točan plasman... hehe!
Bilo je i ovakvih ljudi , a i ovakvih i ovakvih
ĆAO!
SORRY MARTINA
Možda i je glupo što ti nismo to rekli u lice,ali eto jebiga,ti nisi pričala sa nama a ako hoćeš mogu ti sve reć u lice nije problem!!Ja sam svoje mišljenje rekla i mogu ponovit,staza je preduga a vidjela si i sama kolko možeš na topoligi!!Kad smo podjelili radove ti ništa ne radiš..pa onda očito da je bezveze da ideš tamo,a da ništa ne radiš!!Rekla sam da treba naučit morzu i jel jesi??Jesi se potrudila??NISI...i čemu onda da mislimo da trebaš ić!!Više bi nam odmogla nego pomogla..NEMOJ SE LJUTIT ALI TAKO JE!!NISMO MI KRAVE KOJE TE NE VOLE I KOJE NE ŽELE DA IDEŠ SA NAMA,OPROSTI SVI SMO SE TAK SLOŽILI I TAK JE ISPALO,sljedeći put se više potrudi,a čvorovi nisu dosta da bi išla na natjecanje!!Iako ćemo bit zadnji barem smo se potrudili naučit,skoro sve...osim morze:-))
E.T.-PRIZNAJ MI
Noćas neću plakat ja jer tuga je slaba utjeha
kad moram dalje sad bez tebe.
A ja više nemam sna i pusti da vjerujem
u ljubav za kraj jer znam još ima nade za nas.
PRIZNAJ MI AKO SVE JES AMO ISTINA,NE DAJ
NOĆAS DA ME BOLI KAD GUBIM,A ONA DOBIVA.
PRIZNAJ MI BUDI SADA ČOVJEK DO KRAJA
POSLIJE SVEGA ŠTO JE BILO JA NISAM TO ZASLUŽILA
ZBOG NAS!
Još me jednom zagrli dok umiru stare ljubavi
kako sama dalje sad bez tebe.
A ja više nemam sna i pusti da vjerujem
u ljubav za kraj jer znam još ima nade za nas.
PRIZNAJ MI AKO SVE JES AMO ISTINA,NE DAJ
NOĆAS DA ME BOLI KAD GUBIM,A ONA DOBIVA.
PRIZNAJ MI BUDI SADA ČOVJEK DO KRAJA
POSLIJE SVEGA ŠTO JE BILO JA NISAM TO ZASLUŽILA
ZBOG NAS!
NINA I SABRINA!!
>LINK
GRAĐEVINARKE!!
!
13.03.2006. u 15:58 | 2 Komentara | Print | # | ^MI!!!
Na ovoj slici su AnA,Ksenija,Đuro i ja!!!.....(nema Marine na ovoj slici,Marina spava u grmlju;-))hehehehehehe
13.03.2006. u 15:56 | 2 Komentara | Print | # | ^
